Deca i pornografija

Podelite ovaj post

picture-002

Dani kada su deca (dečaci) čitala i sakrivala zabranjene pornografske časopise ispod kreveta su gotovi. Deca su sada doslovno suočena sa pornografijom na internetu koja plaši mnoge od njih. Broj telefonskih poziva centru u Danskoj, kojem se deca mogu obraćati, ukoliko im je potrebna pomoć ili podrška, je u značajnom porastu kada su u pitanju pozivi sa ovakvom tematikom. (4000 u 2014).

Deca stara između 9 i 15 godina su zabrinuta i uplašena zbog mnogih stvari, ali najviše zbog prikaza tela, izvođenja seksualnog čina i pojedinih seksualnih aktivnosti. Oni porede veličinu i oblik svojih genitalija ili grudi sa porno glumcima i brine ih da su oni sami ”pogrešni” (isto je i sa mnogim odraslima). Vide scenu sa sado-mazo tematikom i ne mogu da zamisle da bi odrasli to mogli da rade.

Dostupnost pornografije na internetu nas prisiljava da kažemo ili radimo stvari koje nam se možda ne dopadaju ili u vezi sa kojim imamo stroga moralna načela, i roditelji će kao i nastavnici morati ovo da prebrode kako bi se pobrinuli za našu decu. Pitanje je, naravno, šta odrasli, roditelji i škole, mogu da urade kako bi pomogli deci. Ovo je goruće pitanje budući da je više od 80% dece često izloženo pornografiji. Odgovor zavisi od nekoliko stvari:

  1. 79% Evropljana gleda redovno pornografiju na internetu, i to naravno uključuje očeve, nastavnike i nekolicinu majki. Ovo upućuje na to da očevi treba da preuzmu na sebe odgovornost za razgovor sa decom. Porodice u kojima ni jedan od roditelja nema znanje iz ove oblasti iz prve ruke, moraju ili zaviriti u svet pornografije, ili se osloniti na profesionalna saznanja i savete.
  2. U pojedinim zemljama škole obuhvataju i oblast seksualnosti, kao deo nastavnog plana i programa. Iako zvuči nezamislivo, trebali bi uključiti i internet pornografiju u svoju nastavu. Ovo je mnogo manje opasno nego kad deca sama gledaju pornografiju u svojim sobama. U zemljama u kojima škole ne obrađuju temu seksualnosti, roditelji i deca su prepušteni sami sebi i u ovakvom slučaju roditelji imaju mnogo teži zadatak.
  3. Pornografija izaziva veoma snažnu moralnu osudu i otpor – čak i od strane redovnih konzumenata, zbog čega je izuzetno teško, pa i nemoguće za neke roditelje, da iniciraju razgovor na ovu temu koji bi bio koristan za njihovu decu. U tom slučaju, deca su prinuđena da potraže podršku među vršnjacima.
  4. Mnogi roditelji se plaše i nerado razgovaraju o seksu uopšte, i često se nadaju i očekuju da će u današnje vreme deca dobiti ove informacije od drugih ljudi i medija. Zapravo, iako je seks prisutan svuda u javnosti, tinejdžeri su danas nesigurni i ranjivi kao što su oduvek i bili. Bolje su informisani, ali su krhki i trebaju podršku od strane odraslih kojima bi mogli da veruju, ili od iskusnijih mladih ljudi starosti između 16 i 20 godina. Ovo je prihvaćena i dragocena praksa u školama u Danskoj već više od 10 godina. Video materijali i aplikacije su dobri alati koji pružaju deci dosta informacija, ali njima je i dalje potreban živ kontakt sa kvalitetnim ljudima.

Deca koja pozivaju telefonski servis podrške za decu, postavljaju ista pitanja kao i deca koje ne zovu već se obraćaju roditeljima ili nastavnicima radi pojašnjenja.

  • Potrebno im je reći da je pornografija veštački i neprirodan prikaz seksa u odnosu na to šta on zaista jeste, kao i da nije napravljena u cilju edukacije, već jedino za svrhe sticanja profita.
  • Potrebno im je reći da je izdržljivost muškaraca, porno glumaca, nerealna i da su filmovi napravljeni snimajući scene u nekoliko puta po više sati ili čak i dana. Takođe im je potrebno reći da je pornografija refleksija pukog karikiranja muških fantazija o devojkama i ženama, i da se žene u realnom svetu veoma razlikuju od toga.
  • Potrebno je pokazati im fotografije muških i ženskih genitalija u različitim veličinama i oblicima.
  • Potrebno im je reći da je najbolji put ka uživanju u seksu sa njihovim budućim partnerima upravo biti zadovoljan i srećan zbog sopstvenog tela, i da vođenje ljubavi nema nikakve veze sa trenutnim konceptom telesne lepote.
  • Potrebno im je reći da masturbacija, ejakulacija ili doživljavanje orgazma tokom gledanja pornografije otpušta endorfin u njihovom mozgu, zbog čega postoji rizik od razvijanja zavisnosti. Ovo se najčešće dešava dečacima, zbog čega im može biti teško da nađu devojke i uživaju u trajnim vezama.
  • Potrebno im je reći da sve navedeno važi bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju.
  • Bez obzira da li ste roditelj ili nastavnik budite slobodni da zaključite razgovor sa vašeg ličnog moralnog gledišta i stavite se na raspolaganje za moralnu/etičku debatu sa svojim detetom ili razredom.

Budite svesni da će se mnoga deca osećati neprijatno kada se otvori ova tema. Pojedina deca izbegavaju kontakt očima u početku, i biće od pomoći da roditelji i sami priznaju sopstvenu stidljivost. Kada su u grupi, deca se obično smeju, zbijaju šale ili čak i ismevaju, ali i roditelji i nastavnici mogu biti sigurni u jedno: deca obraćaju pažnju i zapamtiće svaku reč. Možda neće želeti da raspravljaju o onome što su čuli sa odraslima, ali će to svakako učiniti kasnije sa svojim najboljim prijateljima. Naša seksualnost je veoma važan deo našeg ličnog kao i socijalnog identiteta, zbog toga je dobijanje pravih informacija u pravo vreme zaista dar.

Jesper Jul

Prijavite se na naš newsletter

Pročitajte još tekstova